DARKO SVIBANJ
OPEL

Uloga sljedivosti hrane u lancu opskrbe

Sposobnost praćenja kretanja sirovina i proizvoda kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije

Tehnologije

24.09.2020

Postoje očekivanja da blockchain može pomoći u unaprjeđenju sljedivosti. Međutim, njegova primjena zahtijeva digitalizaciju svih fizičkih transakcija, što podrazumijeva promjenu načina na koji poljoprivredna i prehrambena industrija danas funkcioniraju. Kompanije trebaju preispitati procese i tehnologije koje danas koriste da bi iskoristile prednosti blockchaina.

Najnoviji trendovi potvrđuju da će uloga sljedivosti u lancu opskrbe nadići okvire sigurnosti hrane. Američka uprava za hranu i lijekove (FDA) trenutačno razvija strateški nacrt koji će predstaviti kako koristiti nove tehnologije za stvaranje digitalnog, sljedivog i sigurnijeg sustava hrane. Strategija od polja do stola u središtu je Europskog zelenog sporazuma (European Green Deal) koji ima za cilj da sustav hrane postane fer, zdrav i ekološki prihvatljiv. Kompanije koje primjenjuju sljedivost imaju priliku ostvariti prednost u razvoju novih tržišta, marketinga i prodaje.

Sljedivost hrane predstavlja sposobnost praćenja kretanja sirovina i proizvoda kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije. Njezin je prvenstveni cilj da omogući brzo prepoznavanje izvora problema sa sigurnošću hrane i poduzimanja nužnih koraka za povlačenje proizvoda s tržišta. Sljedivost je integralni dio zakonodavstva o hrani u svim razvijenim zemljama, kao i velikog broja međunarodnih i privatnih standarda. Svi suvremeni sustavi sigurnosti hrane sadrže dvije komponente. Jednu koja je proaktivna kao, primjerice, HACCP i testiranje uzoraka, i drugu – sljedivost – koja je pasivna.

Razlog za uvođenje pasivne komponente jest taj što nijedan sustav sigurnosti hrane nije 100% siguran, te je pitanje statistike i vremena kada može podbaciti. Na sreću, to se ne događa često, ali kad se dogodi, posljedice za potrošače mogu biti nesagledive. Sljedivost ne čini prehrambene proizvode sigurnima, nego služi kao sredstvo za rješavanje problema sigurnosti hrane. Bez sustava sljedivosti postupak povlačenja prehrambenih proizvoda bio bi mnogo skuplji i zahtijevao bi znatno više napora i troškova. Izvoz hrane na tržišta razvijenih zemalja nezamisliv je bez učinkovitog sustava sljedivosti.

Može li nova tehnologija kao što je blockchain/DLT pomoći u unaprjeđenju
sljedivosti?

Postoje očekivanja da blockchain može pridonijeti većem stupnju povjerenja između poslovnih partnera. Agregacijom veza sljedivosti "korak natrag, korak naprijed" i njihovim prenošenjem na blokchain može se omogućiti potpuna vidljivost lanca opskrbe. Nažalost, ta nova tehnologija od male je koristi bez prethodne prisutnosti sustava za unutrašnju sljedivost u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije.

Primjena blockchaina zahtijeva digitalizaciju svih fizičkih transakcija, što podrazumijeva promjenu načina na koji poljoprivredna i prehrambena industrija danas funkcioniraju. Mnogi procesi u lancu opskrbe još uvijek koriste ručno popunjene dokumente ili u najboljem slučaju tehnologije koje su dizajnirane za centralizirane sustave. Kompanije trebaju preispitati procese i tehnologije koje danas koriste da bi iskoristile prednosti blockchaina.

Što je ključno za unaprjeđenje sljedivosti na razini prehrambene industrije?

Automatizacija i digitalizacija procesa u proizvodnji i lancu opskrbe. Kompanije koje koriste ručne procese za prikupljanje kritičnih informacija često imaju problema s pogreškama i gubitkom podataka i vremena. Upotreba lako dostupnih tehnologija, kao što su automatska identifikacija i prikupljanje podataka (bar-kodovi) i elektronska razmjena podataka preko interneta omogućuje automatizaciju procesa i tako povećava brzinu, točnost i produktivnost.

Softverske aplikacije omogućuju kompanijama bolje upravljanje nabavkom, proizvodnjom, potrošnjom i razinama zaliha, kao i njihovim dopunjavanjem. Kad su u pitanju kvarljivi proizvodi, skeniranje bar-kodova može pružiti točan i brz pristup informacijama koje su ključne za optimizaciju distribucije, smanjenje otpada i povlačenje proizvoda s tržišta, u slučaju problema sa sigurnošću hrane.

U biti, sustav sljedivosti svodi se na identifikaciju i označavanje prehrambenih sirovina i proizvoda, korelaciju između proizvodnih serija, korištenih sirovina i njihovih dobavljača, i vođenje evidencije svih koraka kretanja i transformacija sirovina i proizvoda u lancu opskrbe. Oblik i sadržaj sustava sljedivosti ovise o vrsti prehrambenog proizvoda, procesu proizvodnje i drugim faktorima.

Stoga, ne postoji jedinstvena definicija sustava sljedivosti. Međutim, kao univerzalni koncept, sustav sljedivosti sastoji se od tri osnovna elementa:

1. sljedivost dobavljača (vanjska sljedivost, korak natrag u lancu opskrbe)
2. sljedivost procesa (unutrašnja sljedivost u kompaniji i kod podizvođača)
3. sljedivost kupca (vanjska sljedivost, korak ispred u lancu opskrbe).

Centralne komponente svakog od ovih elemenata su vođenje evidencije o transformaciji sirovina i rukovanju proizvodima (tzv. kritični događaji za praćenje) i mogućnost pravovremenog davanja točnih podataka (tzv. ključni elementi podataka).

Zakonodavni zahtjevi uglavnom se usredotočuju na osiguranje vanjske sljedivosti. Interna sljedivost je sastavni dio međunarodnih standarda i većine privatnih standarda, kao što su ISO 22000, BRC i IFS. Sljedivost omogućuje kompanijama da prate sirovine i proizvode duž cijelog lanca opskrbe i te informacije koriste za marketing i prodaju.

To ima sve veću važnost za održivost i korporativnu društvenu odgovornost. Kao alternativa linearnoj "uzmi-iskoristi-baci" ekonomiji odnedavno je predložen zatvoren kružni "uzmi-iskoristi-recikliraj-iskoristi ponovno" ekonomski model. Kružna ekonomija upotrebljava sljedivost kao osnovu za proces upravljanja cjelokupnim životnim ciklusom proizvoda. Nova primjena sljedivosti danas se odnosi na sadržaje proizvoda i atribute proizvodnog procesa koji uključuju mjerenja utjecaja koji oni imaju na zrak, zemlju, vodu, biljke i životinje, osim zdravlja i socijalnog blagostanja ljudi.

O autoru
Miodrag Mitić stručnjak je u području sljedivosti. Bivši je savjetnik Europske komisije i autor mnogobrojnih standarda i rješenja. Dobitnik je Tech Pioneer zvanja Svjetskog ekonomskog foruma i imenovan je jednim od "12 apostola" Global Food Safety Initiative.
www.linkedin.com/in/miodragm

Tekst je izašao u 87. InStore magazinu.