U tom smislu, goruća tema su cene u velikim trgovinskim lancima. Ali, da odmah preskočimo deo o tome ko je krivac i pogledamo širi kontekst. Trgovinski lanci trpe snažan pritisak – od rastućih logističkih troškova, cena zakupa prostora, pa sve do izazova vezanih za nedostatak radne snage. S druge strane, dobavljači se suočavaju sa značajnim poskupljenjima sirovina, energenata, troškova transporta, logistike. U želji da zadrže konkurentnost i poverenje potrošača, mnogi apsorbuju deo tih troškova, što često dovodi do smanjenih marži i ozbiljnih izazova u održavanju poslovanja.
Brojni potrošači se okreću pijacama, kao glavnom kanalu snabdevanja. Međutim, pijace ne podležu plaćanju akciza i poreza na isti način kao trgovinski lanci, što dovodi do nelojalne konkurencije. Dugoročno gledano, ovaj model snabdevanja nije ekonomski održiv jer se smanjuje prihod od poreza koji je neophodan za stabilnost ekonomije.
Industrija hrane i pića suočava se sa ogromnim izazovima – od poskupljenja osnovnih sirovina, kao što su žitarice, kafa, kakao i ulje, do značajnog povećanja cena energenata i transporta. Ovi pritisci direktno utiču na finalne cene proizvoda, a proizvođači se trude da ne prebacuju sve troškove na potrošače, često smanjujući profitne marže. S obzirom na to da je konkurencija u ovoj industriji ogromna, potrošači postaju izuzetno pažljivi u izboru proizvoda.
Potrošači biraju ono u šta imaju poverenje – proizvode sa već poznatim kvalitetom, koji donose osećaj sigurnosti i vrednosti |
Kada je potrošač primoran da kupuje manje nego inače, svaki dinar mora da ima opravdanje. Potrošači biraju ono u šta imaju poverenje – proizvode sa već poznatim kvalitetom, koji donose osećaj sigurnosti i vrednosti. U tom procesu, ističu se brendovi sa dugogodišnjom i dokazanom reputacijom. U izazovnim vremenima, kada se svaki izdatak pažljivo razmatra, kao dodatni i sve značajniji faktor za izbor pojavljuje se i – održivost.
Poznati brendovi ulažu u održive prakse: od korišćenja ekološki prihvatljivih materijala, preko energetski efikasnih proizvodnih procesa, do investiranja u održive lance snabdevanja. Ovaj pristup ne samo da doprinosi očuvanju životne sredine, već dodatno jača poverenje potrošača, koji sve više tragaju za proizvodima koji odgovaraju njihovim vrednostima i zahtevima za odgovornim poslovanjem.
Privatne robne marke takođe su popularne zahvaljujući prihvatljivom odnosu cene i kvaliteta, ali se pokazuje da u izazovnim vremenima ipak prednost imaju proizvodi sa već stečenim poverenjem. U ovom kontekstu, snaga poznatih brendova, koji se odlikuju sigurnošću, stabilnošću i odgovornim poslovanjem, nastavlja da bude ključna za opstanak na tržištu.
U ovom previranju, neizvesnosti i svakodnevnim izazovima, svi pokušavamo da pronađemo balans. Kupujemo manje, pažljivije i promišljenije. Naše navike se menjaju, ali osnovna potreba za sigurnošću i poverenjem ostaje. I možda je upravo to ono što će oblikovati tržište u narednim mesecima – ne samo snaga popusta, već i snaga odnosa.