Summi1
Summit2

Osvrt na kategoriju - ambalaža FMCG proizvoda: Ekološki uticaj ambalaže

Uticaj panedmije COVID-19 na industriju pakovanja u Srbiji i u svetu

Analize

11.10.2021

Kada je tržište pakovanja u pitanju, pandemija je samo ubrzala trend koji je prisutan već duži niz godina – transfer na online kupovinu, pa samim tim i postavila nove zahteve kada su transportna i druge vrste pakovanja u pitanju 

Autor: Kristina Cvejanov

Već u prvim mesecima 2020. godine, mogli smo da naslutimo da nakon suočavanja sa virusom COVID-19, svet više neće biti isti. Sada, na polovini druge godine pandemije, već je sasim izvesno da je nova normalnost nastupila, i da je virus došao da ostane, a sa njim i brojne promene i trendovi koje je doneo sa sobom.

Kada je tržište pakovanja u pitanju, pandemija je samo ubrzala trend koji je prisutan već duži niz godina – transfer na online kupovinu, pa samim tim i postavila nove zahteve kada su transportna i druge vrste pakovanja u pitanju. Koliko je ovaj rast bio dramatičan pokazuje podatak da je na najvećem svetskom tržištu – Kini u januaru 2020. godine zabeležen rast e-trgovine za neverovatnih 200%. Borba između kineskih e-commerce platformi JD.com, Alibabe i Pinduodua i nacionalna primena digitalnih inovacija, pomogle su da se maloprodajno tržište zemlje oporavi mnogo brže od ostatka sveta.

Nagli prelazak na kupovinu na internet, usled karantina i straha od izloženosti virusu, osetio se i na srpskom tržištu. Podaci Narodne banke Srbije pokazuju da se broj finansijskih transakcija, ostvarenih na internetu putem plaćanja platnim karticama, u 2020. godini duplirao u odnosu na 2019. godinu, a sa tim i korišćenje odgovarajuće ambalaže.

Rast potražnje za kartonskim pakovanjima

COVID-19 je pozitivno uticao na evropsku industriju kartonske ambalaže, prvenstveno zahvaljujući industriji hrane, pića i farmaceutskih proizvoda. Epidemija je doprinela oporavku tržišta sakupljanja starog papira, koje je u prethodnom periodu beležilo značajan pad profitabilnosti, usled zatvaranja kineskog tržišta za otpadni karton iz Evrope.

Tokom rane faze širenja virusa, potražnja za upakovanim proizvodima za hranu i piće je porasla, a kompanije su se borile da ispune promenjive zahteve i suočile su se sa prekidima u lancu snabdevanja. Nakon toga, brzi porast e-trgovine doveo je do rasta upotrebe kartonske ambalaže za pakovanje hrane, pića i farmaceutskih proizvoda. Zbog strogih blokada i ograničenja kretanja, faktori kao što su prekomerna neophodna kupovina, panična kupovina i davanje prioriteta potrošačkim troškovima na kraju su doveli do potražnje za proizvodom i veće potrošnje kartonske ambalaže. Dobra vest je da je reciklaža izvor čak 70% kartonskih pakovanja i da se, zbog sve većih zahteva za reciklabilnom ambalažom, ovaj udeo iz godine u godinu povećava. Raduje da je i u Srbiji oko 80% komercijalnih pakovanja izrađeno od recikliranog papira.

Na tržištu Srbije, zabeležen je blagi rast upotrebe kartonske ambalaže. U odnosu na 2019. godinu, prema Izveštaju Agencije za životnu sredinu, količine kartonske i papirne ambalaže, stavljene na tržište Srbije su povećane za svega 0,55%.

Za razliku od kartonske, potrošnja plastičnih pakovanja je prošle godine bila za 1,5% veća, u odnosu na godinu pre pandemije.

Industrija reciklaže PET-a nije imala sreće

Industrija reciklaže plastične ambalaže u Evropi, ali i u Srbiji, tokom pandemije se suočila sa ozbiljnim izazovom. Recesija nemačke automobilske industrije i pad cena nafte doveli su do pada potražnje recikliranog granulata tokom 2020. godine. Sa padom plasiranih količina na tržištu Srbije, i otežanog plasmana recikliranog PET nižeg kvaliteta, došlo je i do pada recikliranih količina plastike za 4.656 tona, što je 10% manje u odnosu na količine plastike reciklirane u 2019. godini. PET koji dolazi iz kante sa mešovitim otpadom ili sakupljen na deponiji ne može da se koristi za proizvodnju “food grade” rPET koji koristi tehnologija proizvodnje “iz boce u bocu (bottle to bottle), a poliestersko vlakno koje se koristi kao punjivo za sedišta u automobilskoj industriji nije bilo tražena roba u Evropi zbog smanjenje mobilnosti i potrebe za kupovinom novih auta.

Zahvaljujući činjenici da je u pravom momentu, pre izbijanja epidemije, Evropska unija donela Direktivu o jednokratnoj plastici, kojom se propisuje od 2025. obavezan procenat recikliranog granulate u PET bocama od 25%, evropsko tržište je tokom 2021. godine polako počelo da se oporavlja. Nema sumnje da će ova mera Evropske komisije ne samo stvoriti sve veće zahteve za rPET granulatom, već će se menjati i dosadašnji način sakupljanja iskorišćene PET ambalaža, u pravcu uvođenja depozitnog sistema koji obezbeđuje najkvalitetniju (najčistiju) sirovinu, ali i najveću efikasnost u prikupljanju od više od 90%.

Ambalaža pojedinih brendova iz susedne Hrvatske (voda Jana) dostigla je neverovatnih 100% korišćenog recikliranog plastičnog granulata u proizvodnji novih boca preradom otpadnog PET-a sakupljenog kroz hrvatski depozitni sistem.

Tokom pandemije postalo je kristalno jasno i na tržištu Srbije, da bez uvođenja depozitnog sistema neće biti moguće značajno povećanje rate reciklaže (trenutno je svega 43%), ne samo zbog sporog razvoja primarne selekcije u komunalnom sektoru, već i zbog problema u plasmanu recikliranog granulata niže kategorije kvaliteta na evropskom tržištu. Iako je, pre same pandemije, pokrenuta javna rasprava o Nacrtu izmena i zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu, kojim se propisuje uvođenje depozitnog sistema za ambalažu od napitaka, nakon promena u Ministarstvu zaštite životne sredine nije bilo aktivnosti na ovom dokumentu.

U međuvremenu, vodeće kompanije industrije napitaka započele su izradu studije izvodljivosti depozitnog i postojećem sistema produžene odgovornosti proizvođača, za šta su posredstvom NALED-a angažovali vodeću evropsku konusltantsku kuću Eunomia. U toku su i dva projekta postavljanja reciklomata za PET i staklene boce, limenke i tetrapak u Beogradu i Kragujevcu, koje sprovodi Sekopak. Iskustva ovih pilot projekata trebi da pomognu u prikupljanju informacija neophodnih za dizajn budućeg depozitnog sistema. Posebno raduje, što se ovim projektom ispituje i mogućnost sakupljanja tetrapaka kroz depozitni sistem, što do sada nije bila praksa u Evropi.

Međutim ono što zabrinjava, jeste što je realan procenat reciklaže plastične ambalaže u Evropi uglavnom ispod 30%. Čak i svetski šampion u reciklaži – Japan, reciklira samo 11% plastične ambalaže, dok ostatak do 84% količina koje se ponovno iskoriste, čini spaljivanje radi dobijanja energije.

Kompanije, na globalnom nivou, ne čine dovoljne napore da unaprede eko dizajn pakovanja, niti da organizuju sakupljanja otpadne ambalaže iz komunalnog izvora, tako da se plastika umesto sirovine ili visokokaloričnog energenta postaje zagađivač na deponijama, od kojih je u Srbiji čak 87% nesanitarno.

Budi nadu što se u Evropi ubrzano razvijaju projekti hemijske reciklaže plastike, ali bez razvoja sakupljanja i uspostavljanja finansijskog mehanizma, koji će omogućiti ulaganja u infrastrukturu i operativne troškove primarne i sekundarne selekcije i transporta ovakav, tretman neće biti moguć u Srbiji. Evropa uvodi porez od 800 evra po toni nereciklirane plastike, a Srbija je još daleko od takse na deponovanje, a kamoli od ovakvog sistemskog rešenja. Jer … novac jeste rešenje, kad postoji ideja kako da se efikasno primeni.

Staklena ambalaža pred brojnim izazovima

Potpuno i delimično ograničavanje rada ugostiteljskih objekata, od izbijanja pandemije, najviše se osetilo na tržištu staklene ambalaže. U 2020. godini, na tržište je stavljeno skoro 10.000 tona manje staklene ambalaže u odnosu na 2020. godinu, kada je plasirano 62.000 tona, što je oko 15% manje.
Manje stakla na tržištu je olakšalo operaterima sistema upravljanja ambalažnim otpadom razduženje svojih klijenata, a koji su bili u obavezi da recikliraju u prošloj godini 44% količina staklene ambalaže stavljene na tržište.

Da bi mogli da ispunjavaju propisane ciljeve, operateri moraju da podstaknu i obezbede unapređenje sakupljanja staklene ambalaže iz domaćinstva i ugostiteljskih objekata, jer samo 7% količina sakupljenih za reciklažu dolazi od komunalnih preduzeća. Iz tog razloga, Sekopak je, u partnerstvu sa GIZ-om, pokrenuo projekat u okviru kog je u Nišu, Kragujevcu, Somboru i Varvarinu postavljeno 600 zvona za staklenu ambalažu, a do kraja godine će 150 zvona biti postavljeno i u Beogradu.

Značaj povećane reciklaže staklene ambalaže akutelizuju česti i dramatični požari na deponijama koji su ovog leta zadesili Srbiju. Naime, najčešći uzročnik požara na deponijama je staklo, koje se na visokim temperaturama ponaša poput lupe. U kontaktu sa zapaljivim materijalima izaziva zapaljivanje deponije koje, ukoliko pređe iz površinskog u dubinsko, postaje požar velikih razmera, poput onog koje su Beograđani i videli i osetili. Ovo nas podseća i na činjenicu da opasna ambalaža iz domaćinstva od hemikalija, boja i lakova završava na deponijama, jer u Srbiji ne postoji organizovano sakupljanje opasne ambalaže iz domaćinstva, niti odgovarajući tretman takvog otpada.

Metalna i drvena ambalaža su u prošloj godini beležile blagi rast. Metal zbog svog svojstva beskonačnog topljenja je poželjan materijal za izradu ambalaže. Drvena ambalaža, pogotovo palete koje čine najveći procenat ove ambalaže na tržištu, uglavnom su višekratne, tako da metalna i drvena pakovanja, sa stanovišta održivosti i smanjenog uticaja na životnu sredinu dobijaju visoku ocenu.

Sve veći zahtevi za održivom ambalažom

Pitanje ekološkog uticaja ambalaže u godinama koje dolaze će biti sve značajnije i sve će se češće čuti od potrošača. Suočeni sa očiglednim klimatskih promenama, epidemijom COVID-19 u istom trenutku kad i topljenjem artičkog permafrosta, požarima, ekstremnim nepogodama, sve češćim devastacijama prirode i grabljenjem za prirodne resurse, potrošači počinju da se pitaju šta oni sami mogu da urade da uspore očigledan put u propast. Jedan od odgovora jeste i bojkot proizvoda upakovanih u ambalažu koja ima štetan uticaj na životnu sredinu. Mnogo poetičnije ime za ovo buđenje potrošača je “zero waste” kao svojevrsna filozofija i praktikum u smanjenu otpada. Da su potrošali sve zainteresovaniji za ove teme pokazuje broj od skoro 20.000 pratilaca FB grupe “Za manje smeća i više sreće” i činjenica da reciklaža i upravljanje otpadom izazivaju sve veću pažnju medija. Brendovi koji razmišljaju o svojoj reputaciji morali bi da ovaj trend ozbiljno shvate.

-

Kako sve više potrošača prihvata onlajn kupovinu, pakovanje nastavlja da igra ključnu ulogu i u brendu i u iskustvu potrošača u e-trgovini, a izazovi koji se nameću su:

  • Brzina i efikasnost online kupovine

Brendovi moraju ponovo da procene kako pakuju proizvode, kako bi se prilagodili zahtevima kupaca na mreži. Povećanje obima prodaje zahteva veće brzine štampanja i pakovanja kako bi kompanije ispunile obećanje brze isporuke. Brzina nije samo veliki faktor u uspehu savremene industrije ambalaže, već i ugrađena tehnologija koja osigurava da proizvodi dođu do kupaca u najboljem mogućem stanju.

  • Svestranost

Eksplozivan rast e-trgovine znači da pakovanja moraju da budu dostupna, kako bi se nosila sa ogromnim rasponom veličina i oblika proizvoda. Ovo je stvorilo potrebu za prilagodljivim rešenjima za zaštitu proizvoda koji ne odgovaraju postojećim standardima za dimenzionisanje. Kartonska pakovanja su u klinču sa pandemijom izvukla duži kraj šibice.

-

Ko je odgovoran zbog odlaganja na deponije plastične ambalaže?

Kompanije koje je stavljaju na tržište i ostvaruju profit. Zakon o ambalaži i ambalažnom otpadu je uveo primenu principa produžene odgovornosti proizvođača, što podrazumeva da je proizvođač, uvoznik ili distributer dužan da finansira organizovanje sistema sakupljanja njegove ambalaže. Dakle, ako neka kompanija stavlja na tržište plastičnu ambalažu, koja se trenutno ne reciklira, njen primarni ekološki zadatak je da obezbedi da se postavi infrstruktura i obezbedi sakupljanje i tretman te ambalaže u što većoj meri.