Od strategije do police: održivost kao novi kriterij u retailu

**Deklarativna faza je iza nas – *retail* i potrošači sve jasnije traže konkretne rezultate, a održivost postaje ključan uvjet za ulazak i opstanak na tržištu.** **Pripremili: Marija Piper, direktorica marketinga i prodaje, vinarija Enosophia & Uredništvo InStore magazina** ![](https://cdn.zefir.quest/mops/5-280/mp.webp) Iz slavonskih ravnica i vinograda svoj vinski put je utabala Marija Piper. Direktorica marketinga i prodaje poznate slavonske vinarije Enosophia iz Feričanaca. Korijeni vinarije iz Feričanaca sežu još u 18. stoljeće kada su Cisterciti i Templari donijeli vinsku kulturu na područje Slavonije. 1804. godine izgrađen je podrum koji i danas stoji kao svjedok početaka vinogradarske proizvodnje u feričanačkom kraju. *Retail* se već sada mijenja mnogo brže nego što se možda čini na prvi pogled. Održivost više nije trend niti nešto što dobro zvuči u strateškoj komunikaciji, već postaje temeljni kriterij prema kojem se donose konkretne poslovne odluke. U praksi to znači da trgovci sve više biraju proizvode koji imaju manji utjecaj na okoliš, od načina proizvodnje do ambalaže i transporta. U fokusu su pritom dekarbonizacija asortimana i logistike, ali i veća transparentnost prema potrošačima. U vinskoj industriji to je već sada vidljivo kroz ekološke prakse u proizvodnji, ali i kroz ambalažu i logistiku koje čine značajan dio ukupnog ugljičnog otiska proizvoda. Očekuje se da će *retail* sve više favorizirati proizvođače koji aktivno rade na smanjenju emisija kroz cijeli lanac vrijednosti. Vidljiv je jasan pomak prema modelu u kojem održivi proizvodi postaju standard, a ne samo dodana vrijednost. **Koliko su ESG ciljevi danas stvarno integrirani u poslovne strategije kompanija, a koliko su još uvijek dio komunikacije i brendinga?** Rekla bih da smo još uvijek negdje između, industrija se trenutno nalazi u tranzicijskoj fazi. Kod vodećih tvrtki ESG ciljevi već su duboko integrirani u poslovne strategije i operativne procese, a već se vide i konkretni rezultati. S druge strane, kod dijela tržišta još su uvijek prisutni u domeni komunikacijske strategije, no, taj se prostor „deklarativnosti“ ubrzano sužava. Regulativa, *retail*, partneri i sami potrošači sve više traže konkretne dokaze, tako da se održivost uistinu mora živjeti, a ne samo komunicirati. **Lanac opskrbe jedan je od najvećih izvora emisija u FMCG industriji. Koji su najvažniji koraci koje *retail* i proizvođači mogu poduzeti kako bi smanjili svoj ugljični otisak?** Osim u segmentima transporta i ambalaže, potencijal je i u izvorima energije. Najvažniji koraci uključuju optimizaciju logistike, smanjenje mase ambalaže, prelazak na obnovljive izvore energije i veću lokalizaciju nabave i distribucije. Ovo često nisu spektakularne promjene, nego niz manjih, ali vrlo konkretnih odluka, kako organizirati transport, koliko je ambalaža teška, odakle dolaze sirovine… Primjerice, u našem sektoru posebno se vidi koliko težina boce ili način distribucije utječu na ukupni ugljični otisak. Zato su optimizacija logistike i promjene u ambalaži među najbržim i najučinkovitijim koracima. **Ambalaža je jedno od najvidljivijih područja promjene. Koje inovacije u ambalaži vidite kao najvažnije za smanjenje otpada i razvoj kružnog gospodarstva?** Uz već spomenuto smanjenje težine stakla, u ambalaži se sve više koriste reciklirani materijali, a u vinskoj industriji razvijaju se i alternativna rješenja poput *bag-in-box* formata ili papirnih boca. Istaknula bih kako iskorak nije samo u materijalu, već u cjelokupnom dizajnu ambalaže. Ona mora biti funkcionalna, reciklabilna i logistički učinkovita. Što je ambalaža jednostavnija i lakša, to je njezin ukupni utjecaj na okoliš manji. **Kako digitalna rješenja i podaci mogu pomoći kompanijama da preciznije mjere i komuniciraju svoj održivi učinak prema potrošačima?** Bez digitalnih rješenja i podataka danas je teško govoriti o održivosti na ozbiljan način. Digitalni alati omogućuju nam da točno znamo gdje smo i gdje možemo biti bolji – bilo da se radi o energiji, vodi ili emisijama. S druge strane, potrošačima je sve važnije da mogu dobiti jasnu informaciju o proizvodu. Tu digitalna rješenja otvaraju prostor za veću transparentnost i izgradnju povjerenja. QR kodovi ili pametna ambalaža mogu pružiti transparentan uvid u podrijetlo proizvoda i njegov utjecaj na okoliš. Tako se gradi povjerenje i jača reputacija brenda. **U sektoru vina i pića održivost sve više uključuje i način proizvodnje. Koliko su ekološke i regenerativne prakse u vinogradarstvu postale važan faktor za tržišnu konkurentnost vinarija?** Ekološke i regenerativne prakse danas postaju važan element konkurentnosti, osobito na razvijenijim tržištima i u *premium* segmentu. Potrošači sve više traže autentičnost i odgovoran pristup proizvodnji, a *retail* sve češće uključuje takve kriterije u odabir dobavljača. U vinariji Enosophia, primjerice, u vinogradarskoj proizvodnji težimo što manjoj uporabi pesticida te ih primjenjujemo samo u slučaju opravdane opasnosti na temelju svakodnevnih praćenja i kontroliranja uvjeta koji mogu potencijalno utjecati na razvoj bolesti i pojavu štetnika. Također, na velikom dijelu površina ne primjenjujemo herbicide kako bismo uništili korove, već smo se okrenuli ekološkim metodama suzbijanja koristeći specijalizirane strojeve. Svake godine primjenjujemo organska gnojiva s ciljem poboljšanja tla kako bismo osigurali dugoročnu održivost naših vinograda. Cilj nam je što manje utjecati na ekosustav, što je dio filozofije dugoročne održivosti proizvodnje vinarije Enosophia i tvrtke Osilovac, u sklopu koje poslujemo, a potrošači sve više prepoznaju ovakvo strateško usmjerenje. | Dekarbonizacija asortimana i logistike postaje jedan od glavnih prioriteta u donošenju poslovnih odluka. Sve veći fokus stavlja se na optimizaciju ambalaže i smanjenje njezine mase kako bi se smanjio ukupni utjecaj na okoliš. Kompanije sve češće prelaze na obnovljive izvore energije te razmatraju lokalizaciju nabave i distribucije kako bi skratile lance opskrbe. Istovremeno, raste važnost transparentne komunikacije prema potrošačima. | **Što za jednu modernu vinariju danas znači održiva proizvodnja? Govorimo li samo o organskom uzgoju ili o širem konceptu koji uključuje energiju, vodu, ambalažu i logistiku?** Održiva proizvodnja danas je puno širi koncept od samog organskog uzgoja. Ona obuhvaća upravljanje energijom i vodom, optimizaciju ambalaže, logistiku, ali i ukupnu odgovornost prema okolišu i zajednici. U Enosophiji u proizvodnji vina težimo smanjenju potrošnje energenata na način da staru opremu i strojeve zamjenjujemo novijim sofisticiranijim uređajima koji, primjerice, troše manje električne energije. Od ove godine započeli smo s punjenjem vina u boce manje težine za čiju proizvodnju je potrebno manje energije i materijala. Također, lakšim bocama štedi se na troškovima logistike i transporta jer se prevozi više boca odjednom. Počeli smo koristiti i *natur* kartonsku ambalažu, jednostavnu za recikliranje, koja ne sadrži različite premaze i lakove. Svim ovim postupcima u vinogradarskoj i vinarskoj proizvodnji u našoj vinariji nastojimo smanjiti utjecaj na okoliš, ali i dalje osigurati vrhunsku kvalitetu proizvoda koju potrošači i prepoznaju. **Koliko potrošači u *retailu* zaista prepoznaju i vrednuju održiva vina i proizvode? Vidite li jaz između deklarativne brige za okoliš i stvarnog ponašanja pri kupnji?** Taj jaz je manji, no i dalje postoji. Iako se sve više govori o održivosti, u trenutku kupnje često presude cijena i navika potrošača. S druge strane, primjećujemo da se svijest ipak mijenja. Sve je više potrošača koji postavljaju pitanja i žele znati kako je proizvod nastao. To je proces koji ide postepeno, ali ide u pravom smjeru. **Mogu li trgovci igrati veću ulogu u promoviranju održivih proizvođača, primjerice, kroz selekciju asortimana, edukaciju potrošača ili transparentnije označavanje proizvoda?** *Retail* ima ogroman utjecaj jer upravo on odlučuje što će potrošač vidjeti na polici. Kroz selekciju asortimana, jasnije označavanje proizvoda i edukaciju potrošača može značajno ubrzati tranziciju prema održivijoj potrošnji. Također, sve je prisutniji trend evaluacije dobavljača prema ESG kriterijima, što dodatno potiče proizvođače na unapređenje svojih praksi. **Pogledamo li sljedećih deset godina, hoće li održivost postati standard bez kojeg proizvod – bilo da je riječ o hrani, piću ili vinu - jednostavno neće imati mjesto na polici *retaila*?** Idemo upravo u tom smjeru. Uskoro to neće biti pitanje izbora, nego uvjet za ulazak na tržište. U prednosti će biti oni proizvođači koji su se na vrijeme prilagodili. Drugim riječima, održivost postaje nužna za opstanak u *retailu*, uključujući i vinsku industriju.