Erik Rupnik nas je uveo u sam proces proizvodnje omiljenog proizvoda u sklopu Žita (Podravke).
Na početku, pekari u Žitu pripremaju najkvalitetnije sirovine koje čine Heljdin kruh s orasima. Prema tradicionalnom receptu, pažljivo se skuha i ohladi heljdino brašno. Sve sirovine dodaju se u miješalicu, uz najkvalitetniji maslac te ručno probrane orahe. Nakon miješanja tijesto odmara više sati, a fermentacijom se razvijaju arome. Najvažnije kod pripreme kruha jest dati tijestu vremena kako bi se razvio onaj pravi, jedinstveni okus te omogućilo da kruh ostane svjež više dana bez mrvljenja.
Nakon odmaranja, tijesto se dijeli, rukom lagano mijesi i pažljivo oblikuje u prepoznatljiv oblik srca, to jest zrna heljde. Oblikovano tijesto stavlja se u drvene košarice na isti način kako su to radile naše bake. Nakon konačne fermentacije tijesta kruh se pažljivo stavlja u peći s kamenom podlogom na visoku temperaturu koja stvara hrskavu, rustikalnu koru, koja zadržava svježinu kruha, a sredinu ostavlja nježnom i mekom. Kruh se u pekari ohladi, zamrzava i pakira. Takav se šalje na prodajna mjesta, gdje ga se odmrzava i dodatno peče do finalne boje i nudi potrošačima.
Posebnost kruha za dopeku je ta da se kruh ne ispeče do kraja već se zadnji dio pečenja obavlja u trgovini. Na taj način kupci stvarno mogu kupiti svjež, još vruć i hrskav kruh kojeg tako vole.
Tekst je izašao u 95. InStore magazinu.
