Obiteljska tvrtka Unika tti (veleprodaja igračaka), bavi se trgovinom, proizvodnjom, uvozom i distribucijom, a lani su navršili 30 godina postojanja te poslovali uspješno unatoč koronakrizi. Trenutačno imaju 37 zaposlenih. Zanimljivo je da čak 80 posto prometa dostižu u Sloveniji, a posluju i u Hrvatskoj.
Unika je 17. listopada prošle godine slavila okruglu obljetnicu. Kako ste taj jubilej proslavili u godini kakvu svijet zbog pandemije koronavirusa ne pamti i na koji ste način prilagodili poslovanje?
Godina je bila zaista neobična, pa tako i što se tiče proslave, jer je još nismo organizirali i to tek moramo učiniti. Planirali smo na taj dan napraviti veliku feštu u gradu, da bude Dan Unike u Postojni. To ćemo i napraviti čim prilike budu bolje. Okupit ćemo sve građane, od najmlađih do najstarijih. Planirana je i velika zabava za sve poslovne partnere, kako domaće tako i strane. Nažalost, zasad je s koronavirusom sve palo u vodu, pa nismo imali niti svoju lokalnu zabavu.
Umjesto toga, odlučili smo dio zarade usmjeriti u donacije i sponzorstva. Pomoću lokalnog radija izabrali smo tri sportska i tri kulturno-humanitarna društva te podijelili svakome po 1.000 eura, a 6.000 eura uputili smo u 17 vatrogasnih društava koja su prošloga ljeta pomagala u gašenju velikog požara u susjedstvu koji je zahvatio i naše prostore. Uz ponešto sreće i uz veliku požrtvovnost vatrogasaca, spašeni smo. Inače, svoj smo rad prilagodili tako da smo svu robu naručivali pravovremeno, i to čak s Dalekog istoka. Sa svim dobavljačima smo dobro usklađeni, pa tako praktično našim kupcima nismo ostali ništa dužni. Godinu smo zaključili pozitivno i imali čak bolji rezultat negoli u 2019., te time postavili dobre temelje za 2021. Nismo otpustili nijednog radnika, čak ćemo biti i brojniji za tri novozaposlena radnika.
Direktor ste i većinski vlasnik tvrtke koja je osnovana i proslavila se s klaunom u logu i velikim natpisom UNIKA, a imate i poznati slogan „Dobrodošli u zemlju igračaka“. Kako je uopće došlo do ideje i početka poslovanja?
Unika je nastavak propalog poduzeća Javor iz bivše države i bila je njegova butik podružnica s dva odjela u Ljubljani i Pivki. Imali smo katalošku prodaju, od igle do slona, sve za dom. Kada je projekt pao u vodu i kada je Javor upao u financijske nevolje meni su ponudili da preuzmem upravo taj jedan odjel i da se preselim iz proizvodnje u komercijalu, a upravo to je bila i moja osobna želja. To sam i učinio te startao s odvojenom tvrtkom u kojoj smo odmah prepoznali priliku u segmentu igračaka. Tu je, naime, bilo dosta prostora i zbog ostalih igrača na tržištu koji su ili propali ili ih uopće nije ni bilo.
Budući da su oni koji su postojali, svi prodavali doslovce praktično sve, mi smo se od samog početka odlučili za specijalizaciju i rasli polako. Druge godine priključio mi se i brat Pero, a povremeno sve aktivnije uključivani su i drugi članovi uže i šire obitelji. Mi smo se bukvalno od početka jačali i obiteljski širili. Mislim da je to vrlo važno za dobar početak svakoga posla jer je u pitanju jaka pripadnost tvrtki.
Koje su bile prve igračke s kojima ste počeli raditi?
To je bilo nasljedstvo još od poduzeća Mehane, a u pitanju su bili dječji pisaći strojevi i blagajne. Poslije smo već započeli suradnju s nekim dobavljačima, prije svega iz Italije. Prvi naš pravi proizvod i hit bio je psić Timi, koji je bio jedanput tjedno glavna zvijezda na nacionalnom Radiju Slovenija. To je bio psić od krpica kojeg je iz tvornice Cimos, gdje je radio, donio moj otac. Kada ga je njegova kolegica sašila, odmah smo sve prodali i uvjerili se da to može biti dobra priča. Dali smo mu ime Timi i proizvodili ga u različitim oblicima. Malog, velikog, srednjeg, u sjedećem ili ležećem položaju… Jednu smo godinu živjeli samo od njega.
Brojke koje smo postizali njegovom prodajom i dandanas su vrijedne svakog poštovanja i teško bi ih mogli dostići. Nakon slušanja tih emisija ljudi su psiće naručivali od svuda, gastarbajteri čak iz Amerike i Kanade. To je trajalo oko dvije godine. Nakon toga su hit bile lutke na uzici, za koje smo ideju dobili u inozemstvu gdje su koštale u današnjoj vrijednosti, primjerice, 5 eura. Išli smo do partnera u Italiju te sami počeli s prodajom po cijeni od 1 eura, no bez obzira na to, imali smo čak 500% profita po komadu.
Kao još jednu od naših ideja moram svakako spomenuti Špricka. To vam je također bio pravi hit, jer njime se nisu vodom špricala samo djeca, nego i odrasli, a osobito u vrućim ljetnim danima prodaja je stalno rasla. Sjećam se kako su se njime igrali mladi košarkaši na tradicionalnom kampu koji Košarkaški savez Slovenije i dandanas organizira kod nas u Postojni. I studentima je to bio hit, naime, tako su ih jako zavoljeli, da su organizirali čak »špricko žurke«. U samo jednoj godini smo ih prodali 240.000. Igračaka je poslije bilo zaista mnogo, pa smo nedavno odlučili da ćemo u suradnji s lokalnom zajednicom u Postojni uskoro otvoriti svjetski muzej igračaka, gdje ćemo se predstaviti kao tvrtka, ali gdje će svoje mjesto naći i igračke i njihove priče iz cijeloga svijeta.
U postojnskoj Uniki igračke su kod kuće
U Uniki koja od 2003. ima robnu marku Unikatoy namjeravaju u suradnji s Gradom otvoriti u centru pravi muzej igračaka. Takav muzej još bi više ojačao turističku ponudu Postojne koja je, dakako, svjetski poznata prvenstveno po Postojnskoj jami. S Marjanom Batageljem, direktorom i vlasnikom tvrtke Postojnske jame, dobro surađuju i za Postojnu bi to bilo veoma dobro, a mogu dobiti i neka europska sredstva, svjestan je naš sugovornik koji se iznimno »zagrijao« za tu ideju.
Osobno o tome puno razmišljam, ali stvar mora sazreti i u drugim glavama. Mogla bi to biti velika svjetska priča o igračkama s pravom lokacijom u centru grada. Što se tiče naše robne marke, mi imamo sve arhivirano i našeg je materijala baš mnogo. Jasno je da bi se izložba stalno nadopunjavala i da bi se muzej razvijao s dolaskom novih popularnih igračaka iz cijeloga svijeta.
Vratimo se vašem poslovanju, kako to da većinu igračaka prodate kod kuće, u Sloveniji, očekivali bismo suprotno?
Naš je domicil Slovenija, a to se iskazuje i u omjeru postignutih prihoda koji se kreće oko 80:20. S cjelokupnom logistikom nemamo problema i namjeravamo se širiti i vani. Da nije nastupilo doba koronavirusa već bismo imali 30% posla u inozemstvu. Cilj nam je da uskoro dosegnemo tih 30 do 35%. U posljednje smo se vrijeme opet posebno otvorili prema Italiji koju smo prije nekoliko godina zbog neplaćanja bili „precrtali“, ali sad kad nam nije dužan više nitko, opet se otvaramo i prema njima.
S obzirom na to da smo regionalni magazin, zanima nas i vaše poslovanje s državama bivše Jugoslavije i je li u pitanju slična potražnja i ponuda kao kod kuće?
Prisutni smo na tržištima Hrvatske, BiH, Crne Gore, Kosova i S. Makedonije, vrlo malo u Srbiji, barem trenutačno, ali kada se za to stvore uvjeti namjeravamo i ondje raditi više. Što se tiče igračaka, interes kupaca vrlo je sličan slovenskom i ne razlikuje se mnogo. Ta se ponuda, odnosno potražnja veoma razlikuje, primjerice, u usporedbi s Italijom ili Austrijom. No treba tu još nešto napomenuti. Naime, tako široka i bogata ponuda igračaka kakvu imamo u našoj regiji, vrlo je rijetka bilo gdje i kada to vide, naši se poslovni partnera ne mogu dovoljno tome načuditi.
Kakva je inače podjela s obzirom na države i po čemu je još posebna naša regija?
Velika je razlika i podjela igračaka na sjever i jug. Ne biste vjerovali kako različite su, primjerice, igračke na sjeveru. Ondje je sve hladnije, pa tako i igračke, dok je na jugu u njima puno više života i temperamenta. Boja, topline, svega!
Koje su igračke konkretno kod vas najprodavanije?
To je jednostavno – lego igračke predstavljaju polovicu, a drugu polovicu čine sve ostale igračke.
Svjedočimo brojnim propadanjima najvećih proizvođača igračaka kao što je, primjerice, američka tvrtka Toys'R'Us koja je bankrotirala 2018. Ove je godine nestala sa scene nakon što su još jednom pokušali s fizičkim trgovinama, ali ih je najzad dokrajčio COVID-19 i sad samo minimalno djeluju preko weba u suradnji s Amazonom. Kako se u toj borbi za tržište snalaze mali igrači?
I u poslu s igračkama sve je veća globalizacija i veći kupuju manje, naposljetku je kanadski Spin Master kupio Rudi Persin. Ima tu nekoliko najvećih igrača kao što su uz Spin Master još Mattel, Warner Bros, Mo's toys itd. Uz velike, moraju postojati i mali, kao što smo mi, koji s velikima i surađujemo.
Koliko imate dobavljača i odakle su?
Surađujemo s brojnima. Oko 60 do 70% njih su s Dalekog istoka, Hong Kong, Kina, Malezija, Tajvan. Oni koji su iz Europe, uglavnom su iz Italije pa tako, primjerice, već 30 godina surađujemo s tvrtkom Clementoni. Ostali su iz Poljske, Njemačke itd.
S kojim trgovačkim lancima i ostalim subjektima najviše surađujete?
Sa svima redom, od Spara, Mercatora, Tuša, Leclerca, Jagera, Petrola do OMV-a itd. Dosta je i specijaliziranih trgovina kao što su Pikapolonica, Mladinska knjiga itd.
Među trgovcima niste spomenuli diskontere. Slučajno ili postoji neki poseban razlog?
Nema nekog posebnog razloga. Nešto malo surađujemo s Hoferom.
Za kraj, jedno životno pitanje: koji je vaš recept za uspješnu tvrtku, dakako, osim predanog rada, i kako glasi poruka za sve koji tek započinju samostalan posao?
Voditi vas mora zdrava pamet seljaka, a dobrodošlo je ako u poslu imate i sreće. Mi nismo ni najbogatiji, ni najljepši. U 30 godina nismo se vodili isključivo profitom, nego nam je bilo jako važno da nas prepoznaju kao nekoga kome se može vjerovati.
Tekst je izašao u 92. InStore magazinu.
