Bližimo se godišnjici života s Covidom-19. Koliko smo se promijenili? Hoće li svijet ikada biti isti?
Sam početak Covida-19, igrom slučaja, dočekala sam u Zagrebu. Reakcije na vijest o prvom oboljelom proširile su se uredom, iako nitko od nas u tom trenutku nije ništa znao o onome što će nam pošast 21. stoljeća donijeti. Gotovo godinu dana poslije mogu reći da se svijet okrenuo naglavce.
Kako je pandemija utjecala na biznis? Govoreći iz perspektive svoje kompanije, sve funkcije su se mobilizirale na rad u novonastalim uvjetima. Najizloženiji su, svakako, bili ljudi iz prodaje, koji su svakodnevno na terenu. Mi smo, u gotovo nemogućim uvjetima nestašice sredstava za zaštitu, uspjeli opskrbiti naše zaposlene opremom, kako bismo ih maksimalno zaštitili. Uz najdublji naklon mogu reći da su se kolege, nadljudskim naporom, uspjele prilagoditi epidemiološkim mjerama, istovremeno ostvarujući sve poslovne ciljeve. Mi, “privilegirani” da radimo od kuće suočili smo se s radnim vremenom bez kraja, dovijanjem o tome kako da održimo timski duh i motivaciju na nepromijenjenoj razini.
Rezultati su na kraju godine bili vidljivi, pokazavši zrelost ozbiljnih kompanija i njihovih zaposlenih da se prilagode svakom izazovu.
Ako isključimo poslovni aspekt, kako je pandemija utjecala na ljude? Na koncu, mislim da smo se dočekali na noge. Neki smo preležali bolest, neki smo bodrili one koji su je dobili da izdrže. Iz moje osobne perspektive, dakle vrlo subjektivno, nalazim da smo na ivici izdržljivosti, jer čovjek je socijalno biće i kontakt s ljudima je nužan da bismo normalno funkcionirali. Počeli smo se malim koracima učiti životu u izolaciji, okrenutosti ka samima sebi. Evolucija je odradila svoje. I na to smo se naviknuli.
Sada, gotovo godinu dana poslije, imamo proizvedeno cjepivo, kao jedno od vodećih tekovina civilizacije. Cijepljenje nije obavezno. Izbor je samo naš. S druge strane imamo struku, koja savjetuje da se pristupi imunizaciji. Na nama je hoćemo li poslušati te „bijele kute“, koje su mnoge od nas sačuvale u prethodnih godinu dana. One koji su bili na prvoj crti obrane, mnogi i sami oboljeli, i nastavljali raditi preko granica vlastite izdržljivosti. Kako kroz čitav život idem vođena autoritetima stečenim znanjem, tako ću prva stati u red i primiti cjepivo koje mi bude dostupno. Zato jer želim ponovo živjeti, zagrliti drage ljude, ne bojati se, živjeti slobodno. Izbor je i dalje samo vaš. Za život bez korone.
Intervju je izašao u 91. InStore magazinu.
