Predviđa se da će kroz sljedećih deset godina milenijalci sačinjavati više od 75% radno aktivne populacije. Kakav je vaš stav o tome? Gotovo da i nema kompanije koja se u posljednje vrijeme nije susrela s tim izazovom –rukovođenjem "famoznim" milenijalcima. One tvrtke koje misle da ih se taj fenomen ne dotiče lako bi se mogle naći u velikoj zabludi.
Generalizirati o ljudima gotovo je uvijek pogrešno, međutim neupitna je činjenica da milenijalci (dakle, pojedinci rođeni između 1980. i 1996. godine) poslovni svijet zaista vide na drukčiji način – barem za razliku od svojih starijih kolega. Drukčije se odnose prema autoritetu, i neke druge stvari su im važne na radnome mjestu. Ali to nije nužno ništa loše. To samo znači da treba malčice prilagoditi svoj pristup da bismo iz njih izvukli maksimum, i u krajnjoj liniji, imali radni tim koji je zaista funkcionalan.
Nažalost, velik broj menadžera i dalje ima negativnu percepciju i dosta ograničavajućih uvjerenja kad se govori o milenijalcima. Misle da su razmaženi, lijeni, i da žele "kruha bez motike".
Međutim, kada bi im se barem malo približili i popričali s njima, a pogotovo kada bi imali priliku surađivati s njima na dnevnoj bazi, vidjeli bi da su milenijalci u pravilu ambiciozne osobe koje vole raditi, a poslovanju zaista mogu mnogo pridonijeti svojim originalnim idejama koje u nekim poduzećima, nažalost, često budu ignorirane – pa neće valjda neki "malac" nešto predlagati?
Što je potrebno milenijalcima da bi uspješno funkcionirali na radnome mjestu? Komponenti je mnogo, a nabrojat ću pet najvažnijih.
1. Okruženje koje potiče učenje i napredovanje
Ima li vaša kompanija L&D (engl. learning and development) odjel? Milenijalci su odrasli u on demand razdoblju – svakodnevici u kojoj je sve dostupno unutar nekoliko poteza ili klikova mišem. Brzo se vide rezultati rada, a još brže dobiva neka vrsta ugode odrađenim poslom. Zbog toga milenijalci imaju mnogo izraženiju želju za napredovanjem nego neke druge generacije. Da, istina, među njima ćete pronaći i neke koji će već nakon tri mjeseca htjeti menadžerski ugovor. Međutim, samo zato što netko ima objektivno malo godina (barem po nečijim standardima) ne znači da ne bi bio dobar menadžer, da nije spreman preuzeti odgovornost koja dolazi s tom pozicijom, ili da nema rukovoditeljskog potencijala u sebi.
Na menadžerima je da prepoznaju potrebe milenijalaca i stvore okruženje koje će im omogućiti razvoj njihovih vještina. U protivnom im posao može brzo postati dosadan, nakon čega će vrlo vjerojatno otići iz kompanije. Da, statistika je tu neumoljiva: istraživanja pokazuju da milenijalci posao mijenjaju u prosjeku svake dvije godine. Oni žele raznolikost, baš kao da su na švedskom stolu karijera: kao da žele isprobati različite poslove i funkcioniranje u različitim radnim okolinama, da bi vidjeli što im najviše odgovara i u kojem bi smjeru bilo najbolje dalje graditi svoju karijeru.
Oni trebaju osjetiti da su prihvaćeni i da se njihov trud i rad uvažava – to je suština svega.
2. Work-life balance
Milenijalci ravnotežu između privatnog i poslovnog cijene više nego ijedna druga generacija, unatoč tome što čitav poslovni svijet više-manje ide prema kulturi prekovremenog rada, te je slučajeva burnouta danas više no ikad prije. Milenijalcima posao jest važan, međutim nije im jedina stvar u životu – oni žele fleksibilno radno vrijeme, imaju puno hobija i žele se razvijati u više različitih smjerova.
Sami žele kreirati svoje radno vrijeme i dinamiku svog posla, zbog čega im je fleksibilnost rada općenito vrlo važna. Ako osjete da su robovi sustava koji će im zamjerati što su umjesto u 9 sati s radom krenuli u 9:05, mala je vjerojatnost da će u takvom sustavu i ostati.
...
Cijeli tekst bit će dostupan u digitalnom izdanju 83. broja InStore magazina koji od slijedećeg tjedna izlazi na našem webu.
Našu online arhivu pratite ovdje.
