Često se, ni kriv ni dužan, nađem usred „teološko-filozofske“ rasprave o evoluciji i inteligentnom dizajnu, ali na vrlo zemaljskoj i praktičnoj razini. Naime, kada promatram razne logističke sustave srednjih i nešto većih kompanija, često me podsjećaju na evolucijski proces u kojem prevladava „ajde stisnite malo“ sustav organizacije. Kao što znamo, u razmatranju postanka čovjeka prevladavaju dvije teorije: teorija evolucije i teorija inteligentnog dizajna. Isto to možemo reći i o razmatranju produktivnosti supply chaina (logistike, proizvodnje i distribucije).
Evolucija je proces u kojem nizom malih promjena i razvojnih stupnjeva organizam/organizacija stječe nove značajke odnosno viši oblik. Inteligentni dizajn je pokret koji promiče tvrdnju da određene značajke svemira i svih živih bića najbolje objašnjava inteligentni uzrok (intervencija izvana), a ne slijepi nevođeni proces kao što je prirodni odabir.
Karakteristična značajka teorije evolucije jest da ona zahtijeva jako, jako puno vremena, kako bi dovela od jednostavne do složenije (ili više) organizacije – pod uvjetom da u međuvremenu ne dođe do kataklizama (kriza i recesija) ili predatora (konkurencije) koji izbrišu sav život.
Dakle, kada bismo imali dovoljno vremena, sve bi bilo u redu. Nažalost, mi imamo mjesece ili, u najboljem slučaju, godine pa je moja preferirana teorija u organizaciji supply chaina teorija inteligentnog dizajna, koja uključuje iskustvo i znanje o scenarijima koji bi se mogli dogoditi te pametno dizajniranje pogona i skladišta kao i organizacije i procesa. Mislim da prepuštanjem evoluciji ili teoriji "mi ovo radimo već dvadeset godina i znamo najbolje" mnoge kompanije završavaju u evolucijskom slijepom crijevu. U najboljem slučaju ne iskoriste svoj puni potencijal, a u najgorem ne dožive dug i uspješan vijek…
Ako govorimo o inteligentnom dizajnu logistike, onda moramo voditi računa o dvije komponente:
• dizajnu prostora i
• dizajnu procesa.
Ove su dvije komponente usko povezane jer dizajn prostora ovisi o procesima i obrnuto, a obje komponente dizajna vode (ili ne vode) do produktivnosti.
Dizajn prostora
Kažu da je prostor ono bez čega najbrže ostanete na skladištu. U vremena kad se svjetska ekonomija temeljila na poljoprivrednoj proizvodnji, skladišni je prostor bio glavni resurs i otuda i njegovo ime.
Volim često ponavljati da je temeljna zadaća modernog skladišta i logistike da što prije otpremi robu iz skladišta na mjesto kojem je namijenjena ili na kojem će dobiti dodatnu vrijednost. Ipak, potrebno je obratiti pažnju na ovaj resurs, i to zbog dva razloga: prvo, jer će roba uvijek provesti određeno (minimalno) vrijeme na skladištu; i drugo, jer je potrebno taj prostor dizajnirati tako da kada roba izlazi i ulazi to bude na optimalan i efikasan način.
Do prije par godina su takozvane green-field investicije, koje grade skladišta od nule i imaju priliku sve napraviti kako treba, bile u manjini. Većinom se radilo na preuređenju, proširenju i redizajniranju postojećih skladišta. U posljednje vrijeme zbog nedostatka kvalitetnog i modernog skladišnog prostora dolazi do pritiska na nove investicije, i to je dobro, jer je lakše raditi nešto otpočetka nego prilagođavati staro.
Lokacija, lokacija, lokacija
Dilema oko izgradnje novog, odnosno redizajniranja starog skladišta povezana je s nekoliko strateških odluka koje će odrediti profitabilnost i rast poduzeća za desetak, pa i više godina. Pitanje novog ili postojećeg skladišta povezano je s odlukom o lokaciji skladišta i, kada govorimo o prostoru, onda je to temeljna odluka. Naime, ako je lokacija postojećeg skladišta dobra ili ste jednostavno navikli na nju zbog bilo kojeg razloga, onda će vam teško biti razmišljati o novom skladištu. Znam poduzetnike koji su napravili dosta kompromisa zbog odluke da ostanu na postojećoj lokaciji.
Prednosti postojeće lokacije:
• ponekad je lokacija dobra zbog povezanosti s prometnicama (blizina autoceste i sl.)
• blizina ureda s komercijalnim funkcijama
• jeftinije je ostati na postojećoj lokaciji nego kupovati ili graditi novo skladište.
Nedostaci postojeće lokacije:
• prilaz je loš i kompliciran jer se nalazi u naseljenoj zoni
• postojeće građevine rijetko imaju mogućnost proširenja
• postojeća skladišta imaju zastarjele instalacije
• raspored skladišta, zona i rampi je suboptimalan
• preuređenje postojećeg skladišta može biti skuplje nego izgradnja novog.
Nakon određivanja lokacije, potrebno je odrediti kapacitet skladišta – ili prevedeno, koliko veliko skladište trebate? Ponekad je, međutim, moguće povećati kapacitet postojećeg skladišta bez povećanja samog prostora (jer je to u nekim slučajevima nemoguće) i to ovisi o odabiru tehnologije, procesa i o veličini i obrtaju artikala koji su smješteni u skladištu. Kod određivanja kapaciteta trebate paziti na vršno opterećenje, sezonalnost, odnos prostora za manipulaciju i smještaj robe te na budući rast.
Nakon određivanja kvantitete (veličine) skladišta, idemo na kvalitetu (unutarnji dizajn). Dizajn prostora ili layout skladišta određen je funkcijom skladišta. Da biste dobili optimalno skladište, morate prostor i njegov dizajn prilagoditi funkciji izlaza robe, a ne čuvanja robe na dugi rok. Zašto ovo stalno ponavljam? Iako smo debelo zakoračili u postindustrijsko doba, u kojem je važan nivo usluge, još uvijek smo logistički zaglibili u poljoprivrednom mentalitetu. Većina kompanija koje grade skladišta želi skladište napuniti regalima, pri čemu ne razmišljaju o manipulaciji koja bi trebala imati prioritet u razmišljanju.
Dizajn procesa
Prva u nizu komponenata brzog skladišta je tijek procesa. On predstavlja procesiranje i balansiranje zadataka od kojih se sastoji proces izdavanja robe koji je odgovoran za to da kupac dobije robu i da naš posao bude završen na vrijeme.
OKVIR Svaki se proces sastoji od aktivnosti koje dodaju vrijednost i koje kupac plaća (kao što je skupljanje ili komisioniranje naručene robe – pikiranje) i od aktivnosti koje ne dodaju vrijednost, odnosno koje čine čisti gubitak vremena i novca (šetanje, čekanje, dvostruko manipuliranje i sl.).
Ideja je da iz procesa izbacite sve viškove i gubitke, tako da ostanu samo aktivnosti koje dodaju vrijednost kupcu. Da biste to mogli napraviti, morate pažljivo i konstantno promatrati procese, mapirati ih te uklanjati sve kritične točke i uska grla.
Produktivnost i mjerenje
Protočnost samog skladišta je krvotok koji mu daje život. Bez nesmetanog, glatkog i intuitivnog protoka dolazi do uskih grla i začepljenja koja dovode do stresa, zamora i, u krajnjoj liniji, mogu dovesti do "infarkta logistike". Protočnost je poveznica „inteligentnog“ dizajna procesa i prostora jer kroz poboljšanu protočnost povećavamo kapacitet skladišta. Trebamo biti svjesni da je produktivnost kroz dizajn procesa i prostora moguće povećavati do određene granice, a nakon toga treba instalirati primjerenu tehnologiju koja daljnju produktivnost može vinuti u neke nove razine. Ali to je jedna sasvim druga priča.
Ako želite izbjeći stanje infarkta i povećati kapacitet skladišta, morate paziti na produktivnost skladišta i mjeriti je. Najprije morate znati kakvi ste trenutačno, a zatim postaviti realne ciljeve gdje želite biti i onda raditi na tome da to postignete. Moj savjet je, dakle, da se ne pouzdajete previše u logističku evoluciju, nego u inteligentan logistički dizajn koji će povećati logistički kvocijent inteligencije vaše kompanije.
Tekst je izašao u 96. InStore magazinu.
