SC 1
OPEL

Popravi, ne bacaj!

NOVA DIREKTIVA

Analize

29.05.2023

Komisija uvodi nova prava potrošača kako bi popravci postali lakši i poželjniji

Autorica: Dijana Kladar

U posljednjih nekoliko desetljeća, potrošači neispravne proizvode ne popravljaju nego zamjenjuju za nove. Tako godišnje u EU-u nastane 35 milijuna tona otpada i 261 milijun tona emisija stakleničkih plinova te se odbaci 30 milijuna tona resursa. Procjenjuje se da se godišnje potroši 12 milijardi eura na nove uređaje iako su se stari mogli popraviti. 

Kako bi se smanjilo prerano odlaganje održivih proizvoda i potaknulo potrošače da dulje koriste svoje proizvode, Komisija će novom Direktivom o osnaživanju potrošača za zeleni prijelaz utvrditi pravila o popravku takvih proizvoda. Popravak bi trebao rezultirati održivijom potrošnjom koja će posljedično generirati manje otpada, uključujući i manju potražnju za resursima energije uzrokovane procesom proizvodnje i prodaje novih proizvoda koji zamjenjuju neispravne. Najavljena Direktiva promiče održivu potrošnju dok istovremeno stvara i koristi za potrošače koji će na ovaj način izbjeći troškove povezane s kupnjom novog proizvoda.

Direktivom će se osigurati popravak većeg broja proizvoda do isteka jamstva te jednostavniji i povoljniji popravak proizvoda koji se mogu popraviti (kao što su usisavači, a uskoro i tableti i pametni telefoni) nakon isteka jamstva i onih koji se pokvare tijekom uobičajene uporabe.

Cilj Direktive je poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta u kontekstu zelene tranzicije uz postizanje visokog stupnja zaštite potrošača. 

Nove mjere za promicanje i olakšavanje popravka i ponovne uporabe

Prijedlogom se uvodi novo „pravo na popravak” za potrošače do isteka jamstva i nakon toga. Do isteka jamstva prodavatelji će morati omogućiti popravak, osim ako je skuplji od zamjene. Nakon isteka jamstva potrošačima će biti dostupni novi alati i prava koji će popravak učiniti jednostavnim i pristupačnim:

  • pravo potrošača da od proizvođača traže popravak proizvoda koji se mogu popraviti na temelju prava EU-a, kao što su strojevi za pranje rublja i TV uređaji. Tako će potrošači uvijek imati kome odnijeti proizvod na popravak, a proizvođači će imati poticaj za razvoj održivijih poslovnih modela
  • obveza proizvođača da informiraju potrošače o proizvodima koje su dužni popraviti
  • internetska platforma za popravljanje na kojoj će se potrošači povezivati sa serviserima i prodavateljima obnovljene robe koji se nalaze u blizini; omogućivat će pretraživanje po lokaciji i kvaliteti, pomoći potrošačima da pronađu bolje ponude i povećati vidljivost servisera
  • europski obrazac za informacije o popravku koji će potrošači moći zatražiti od bilo kojeg servisera, čime će se osigurati transparentnost uvjeta popravka i cijene te potrošačima olakšati uspoređivanje ponuda
  • europski standard kvalitete za usluge popravka kako bi se potrošačima pomoglo da pronađu kvalitetnije servisere. Taj standard „jednostavnog popravka” bit će dostupan svim serviserima u EU-u koji se žele obvezati na minimalni standard kvalitete, a temeljit će se, primjerice, na trajanju ili dostupnosti proizvoda.
     

Europski obrazac za informacije o popravku

Kako bi potrošači lakše odabrali uslugu popravka, potrebno je da dobiju sve važne informacije o ponuđenim uslugama. Kako bi se olakšao proces odabira, Europska unija uvodi standardizirani format informacija o popravku koji omogućuje jednostavno uspoređivanje ponuda različitih popravljača. Takav standardizirani format također bi trebao olakšati postupak pružanja informacija o uslugama popravka, posebno za mikro, mala i srednja poduzeća koja pružaju usluge popravka.

Popravljači su obvezni pružiti ispunjen obrazac Europskog obrasca za popravak, koji bi trebao biti jasan i razumljiv, te dostupan na zahtjev potrošača. Potrošači imaju pravo odabrati popravljača koji će popraviti njihov proizvod, stoga obrazac trebaju pružati ne samo proizvođači, već i prodavatelji ili neovisni popravljači.

Troškove popravka ne bi trebali plaćati samo potrošači, stoga popravljači mogu naplatiti troškove samo ako je to potrebno za pružanje informacija o popravku. Popravljači bi trebali obavijestiti potrošače o troškovima prije nego što se zatraži obrazac Europskog obrasca za popravak.

Postoje situacije u kojima popravljač snosi troškove potrebne za pružanje informacija o popravku i cijeni uključenoj u Europski obrazac za popravak. Na primjer, popravljač može trebati pregledati robu kako bi mogao odrediti kvar ili vrstu popravka koji je potreban, uključujući potrebu za rezervnim dijelovima, i procijeniti cijenu popravka.

U skladu s prethodnim informacijama i drugim zahtjevima, popravljač bi trebao obavijestiti potrošača o takvim troškovima prije nego što potrošač zatraži pružanje Europskog obrasca za popravak. Potrošači se mogu suzdržati od zahtjeva za Europskim obrascem za popravak ako smatraju da su troškovi za dobivanje tog obrasca previsoki.

Proizvođači imaju obvezu popraviti samo one proizvode za koje postoje zahtjevi za popravljivost propisani u zakonodavstvu Europske unije. To ne znači da su obvezni popraviti svaki neispravan proizvod. Ako popravak nije moguć iz nekog razloga, poput nedostupnosti rezervnih dijelova, proizvođač bi trebao biti oslobođen obveze popravka. Međutim, proizvođač ne smije odbiti popravak proizvoda iz čisto ekonomskih razloga, nego samo iz razloga propisanih zakonom.

Online platforma za popravke

Ako nešto što ste kupili ne radi, možete to dati na popravak. Proizvođači trebaju obavijestiti kupce o tome da popravci za njihove proizvode postoje i kako doći do njih. Također, države trebaju osigurati internetske platforme koje će kupcima pomoći da pronađu prave popravljače. Na tim platformama, potrošači mogu vidjeti različite popravljače i usporediti ih kako bi pronašli najbolju ponudu. To će pomoći u tome da manje stvari završi na odlagalištima otpada.

Online platforma za popravke omogućava potrošačima da pronađu popravljače za svoje proizvode. Popravljači ne mogu znati specifični kvar prije nego što je podnesen zahtjev za popravak, ali mogu pružiti osnovne informacije o popravku kao što su vrijeme popravka, dostupnost zamjenskih proizvoda i mjesto predaje proizvoda na popravak. Popravljači bi trebali redovito ažurirati svoje informacije na online platformi i pridržavati se standarda popravka kako bi izgradili povjerenje potrošača u svoje usluge.

Slijedeći navedeno, potrošači će imati bolju preglednost i mogućnost lakšeg odabira usluge popravka koja im najbolje odgovara.